Logo
Soba ljubavnika ispunjena mirisom narandži

Hvatači snova

Duci Jović

BIOGRAFIJA

Fragmentarni identitet u Jovićevom slikarstvu ispoljava se kao stanje čija doslednost temelja od samog početka počiva na napetosti između crnog i belog. U svom radu uspostavlja dijalog između dve suprotstavljene sile koje postaju nosioci egzistencijalnih normi. Vođen emocijom i instinktom, Jović dopušta da oni nadvladaju racionalno. Njegova neugasiva potreba da uspostavlja granice — samo da bi ih potom rušio — naročito u odnosu između figuracije i čiste apstrakcije, definiše njegovu praksu. Suočen sa osnovnom ontološkom dilemom kako izraziti svesno postojanje, umetnik održava napetost i time potvrđuje suštinsko iskustvo preneto u transformisanu sliku identiteta. Odnos punoće i praznine prenosi ideju celovitosti koja ostaje vezana za autentičnost prošlosti. Nema sumnje da se prvobitna materija ovde otkriva kroz intenzitet osvetljenog tona. Dajući prevlast beloj kao jedinom apsolutu, narativ se postepeno razlaže.

Primitivna figura — koja izranja i rasipa se kroz tamne crne linije — predstavlja najčistiji odjek sirovog bivstvovanja. Svojim nenametljivim postojanjem tiho svedoči principu sna, koji umetnik vešto uvodi u oblike stvarnosti. U ritmu koji nikada ne jenjava, on gradi slikarski mit o rastu, tako da čitav ciklus Dream Catchers nagoveštava progon tame i približava se fazi albeda. Naizgled bez napora, oslobađa sopstvo pred različitim formatima, a iz dubine njegovog unutrašnjeg sveta nastaje igra koja se odvija preko različitih površina. Na kraju, svaka mala studija predstavlja izdvojen trenutak uvida, lišen složene naracije. Mali format ne sadrži samo celokupnu ontološku suštinu hibridne figure, već — zajedno sa svojom enigmatičnom formom — budi i želju za ispovešću. Njegove zakrivljene površine, dominantne i snažne linije, deluju bez spoljnog posredovanja. Taj utisak dodatno pojačava sloboda pokreta po kartonu, kojem strastveno pristupa. Gotovo smelim gestom istovremeno urezuje simbole i znakove, a zatim nanosi guste slojeve bele boje, dopuštajući crtežu da nadvlada kolorit. Iz stanja samoće i koncentracije nastaje nova sekvenca Jovićevog stvaralačkog prožimanja: triptih Guardians of Knowledge, koji pažnju najpre privlači svojim formatom. Ovde Jović rasipa elemente sive, dodaje nijanse zagasito braon tonova i ponovo izgrađuje čitav jedan svet. U tom prirodnom impulsu bira da pomiri principe modernizma, čiji ideološki ostaci konstruktivizma — ispod svoje racionalne mreže — nose formu postsubjekta. Hromatske mase, žive i snažne, obogaćuju vrednost svetlosnog puta. Unutar sirove šeme praznog belog prostora, Jović potvrđuje da svoje delo i dalje drži na okupu u tihom haosu. U trenutku nepatvorene suštine, usred egzistencijalnog sivila, pojavljuje se plava boja. Njeno prisustvo, iako sporadično, svedoči o trenutku proboja. Smelo, bez mnogo zadrške, uvodi vertikalnu dimenziju u ono što je inače horizontalno. Njegovo delo se ne pokorava temi — jer, na kraju, ono sledi sopstvene zakone. Zaista, slikarstvo oživljava sećanje, nudeći ono što prevazilazi razum, ono što traje, a svaki afektivni trag ukazuje ka samom procesu bivstvovanja.

DELA IZ IZLOŽBE

Hvatač snova

Hvatač snova I

Kombinovana tehnika

36x30 cm

Dreamcatcher II

Hvatač snova II

Kombinovana tehnika

36 × 30 cm

Dreamcatcher III

Hvatač snova III

Kombinovana tehnika

36 × 30 cm

UMETNIK